„Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti “ Sigmund Frojd II Dio – Porođaj

II Dio – Porođaj

Boravak ploda u materici do početka porođaja je nevjerovatno složen i komplekstan proces. Fetus u normalnim uslovima uživa u toplini, sigurnosti i uljuljkanosti majčinog tijela, bez samosvijesti, bez rada, bez patnji, u apsolutnoj harmoniji sa prirodom i samim sobom. U idealnim uslovima kada se planira porodica i kada majka želi svoje dijete, tokom prenatalnog perioda ne doživljava stresove, ukoliko nema bioloških problema i sl., fetus osjeća iskustvo blaženog stanja.
Sa druge strane ukoliko majka proživljava stres, ukoliko postoje konflikti sa partnerom, roditeljima ili ukoliko je bolesna, a naročito ukoliko pomišlja na abortus – iskustvo blaženog stanja polako nestaje. Fetus proživljava sve što majka osjeća i misli, odnosno majka prenosi emociju na svoj plod, što kod novorođenčadi ima za posledicu dolazak u jedan nepoznati svijet koji ga nije prihvatao na pravi način. Naravno da dijete samim tim ne vjeruj tom svijetu ,ne prihvata ga, gubi interesovanje za sve njegove senzacije i uticaje.

Sam početak porođaja je jako traumatičan, ugodnost boravka u vodenoj sredini, dobijanja hrane i kisjeonika preko pupčane vrpce biva promijenjeno i fetus umire za jedan svijet da bi se rodio čovjek. Nesvjesno u djetetu postoje težnje za povratak u blaženo stanje materice i već tada se mogu izgraditi osnove za melanholiju, zabrinutost i destrukciju. Naravno, za fetus postoji samo jedan put, put izlaska u ovaj svijet, put radjanja. Svaki drugi povratak vodi u smrt. Najkompleksniji momenat porođaja je trenutak prelaska kroz porođajni kanal. Polako dolazi do biološkog odvajanja od majke i tad su već izgrađeni temelji za mnoge psihološke probleme. U ovoj fazi porođaja raznorazni ljekovi koji su u svrsi uklanjanja bolova ili zaustavljanja prirodnog toka porođaja (epiduralna anestezija, carski raz) polako u djetetu utiskuju iskustvo hemijskog oslobodjenja od neminovnih problema i bolova, i ova iskustvena spoznaja utiskuje najdublji žig na cjelokupni budući psihički život djeteta. Zašto? Zato što kasnije, u životu, tokom odrastanja, neminovno, osoba dodje do problema koji u sebi takodje sadrže iskustvo bolnog procesa (trenutak odvajanja od porodice, preseljenja, razni tereti odrastanja, krize u adolescenciji, brojni konflikti), dovoljno je samo jednom upotrijebiti neki od psiho stimulativnih sredstava, da bi se pokrenuli duboko potisnuti mehanizmi koji automatski mogu pokrenuti zavisnost. Samim tim gotovo je neiscrpno navesti sve prednosti prirodnog porođaja ili porođaja u vodi. Trenutak sječenja pupčane vrpce je takodje složen proces. U tim trenucima je jako bitno da dijete prihvati da je rođeno, jer moguće je da i pored rođenja mnoga djeca ne prihvate tu činjenicu. Poslednja istraživanja utemeljena u kliničkoj praksi nedvosmisleno pokazuju da totalno nepovjerenje u odrasle u adolescenciji, osjećaji bespomoćnosti i bezizlaznosti vuku korijene iz trenutaka sječenja pupčane vrpce i (ne) prihvatanja života.

U trenutku dolaska djeteta na svijet, jako je bitno zanemariti protokole iz porodilišta i prije mjerenja, kupanja, brisanja i umotavanja bebe, dozvoliti da majka golo dijete spusti na svoje gole grudi. Taj čarobni trenutak prekinuće njihovu odvojenost, majčina koža, miris, ljubav će postati najtoplija dobrodošlica, najsigurnija luka i najvažnija podrška za bebu. Zanimljivo je napomenuti da je veliki antropolog Klod Levi Stros izučavajući arhaična, prastara slovenska društva pisao da su u tim vremenima samo muževi, pored babice aktivno učestvovali u porodjaju, da su masirali i podržavali svoju ženu, i u jednom trenutku joj dali da popije vodu iz njihovih usta u jednom poljubcu. Kasnije je eksperimentalna psihologija objasnila svu blagotvornost ovog rituala dokazavši da kad se usne i usnice žene u porodjaju opuštaju mnogo brže se otvara grlić materice.

Pročitajte još:
„Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti “ Sigmund Frojd – I Dio – Fetus