„Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti“ Sigmund Frojd III Dio – Dijete i majka

III Dio – Dijete i majka

Dijete i majku prenatalno, nakon rodjenja, a zatim i cijelog života vezuju posebne spone ljubavi i privrženosti. Dijete svoje emocije najdublje vezuje za figuru majke. Sve njegove radnje u toku i posle rodjenja motivisane su pokušajem ostvarivanja sigurnosti i jedinstva sa majčinskom figurom. Dijete, osmjehivanjem, plačom ili gugutanjem, kasnije puzanjem, hodanjem i verbalnom komunikaciom, sve svoje radnje usmjerava na ostvarivanju što veće bliskosti i prisnosti sa majkom. Sve djetetove radnje će prirodno izazvati reakciju majke, čiji će odgovor usloviti svako buduće ponašanje djeteta. Dijete će uvijek pokušavati ulagati svu svoju energiju u ostvarivanje onih radnji koje će mu pružiti sigurnost, toplinu i pažnju koji su mu nužni za dalji razvoj. Njegovo ponašanje će se polako oblikovati u pravcu stvaranja navika na koje je majka najosjetljivija da mu odgovori.

Ukoliko mu majka pruži pažnju i pokaže brižnost, to jeste ukoliko je dostupna kada joj se dijete obrati mirnim riječima, spokojnim reagovanjima – dijete će se onda sve više njima služiti i stvarati takve navike, jer mu upravo majka pokazuje svoju dostupnost i bliskost kad se ono koristi takvim ponašanjem. U slučaju da na takve mirne reakcije djeteta majka ostane ravnodušna, nezainteresovana i hladna, dijete će zasigurno pokušati vikanjem i plačem, razbacivanjem stvari, pokazivanjem straha i potpune rasijanosti, a ukoliko majčine pozitivne reakcije i dalje izostanu – povredjivanjem sebe ili drugih. Zapravo dijete će posegnuti za svim onim mogućnostima i ponašanjima koji će majci skrenuti pažnju ka njemu i pridobiti njenu pozitivnu reakciju. Sva ova iskustva postepeno formiraju i oblikuju ličnost djeteta, njegova očekivanja od drugih i vlastiti osjećaj slobode.

Kasnije ova iskustva neminovno uslovljavaju izbor bračnog partnera ili izbor najodanijih prijatelja. Najadekvatniji odgovor koji majka može pružiti djetetu, bez obzira na pol i uzrast, naravno čak i ako je u pitanju fetus u početku trudnoće, jeste stalno pokazivanje ljubavi, brižnosti i posvećenosti jer ljubav osjećaju apsolutno svi. Čak i pacijenti u najakutnijim fazama mentalne bolesti, čak i kad ne postoji svjesnost, osoba na dubljem nivou osjeća da li je prihvaćena ili ne. Komunikacija izmedju majke i djeteta mora konstantno biti topla i nježna, gdje uvijek postoji mnogo slobode za obostrana ispoljavanja emocija.

Naravno da uvijek postoje periodi nesigurnosti, ali djetetov doživljaj dostupnosti roditelja stvara osjećaj stabilne privrženosti. Često se može desiti da dijete djeluje spolja nezainteresovano, ali i ako tako djeluje, ono je prilično uznemireno, iako to ne pokazuje. Ni tada majka ne smije zanemariti ili izbjeći suočavanje sa djetetovim emocijama. Majčinska nadprosječna toplina i briga mogu promijeniti sve. Posebnu pažnju treba obratiti na karakter majke, ako je ona sama hladna, odbojna, djetetu će otežati da prema njoj razvije topao, srdačan odnos. Sa druge strane dijete sa jakom dispozicijom za toplinu može ili izazvati promjenu u majčinom držanju ili često postati žarko sklono majčinoj zamjeni: babi ili djedu, starijem rodjaku…

Nažalost, život nam pruža i neka iskustva gdje su majke ostale temeljno hladne i nedostupne djeci, što uvijek stvara traumatske doživljaje, o čemu ćemo drugoga puta.

Pročitajte još:
„Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti “ Sigmund Frojd – I Dio – Fetus
„Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti “ Sigmund Frojd – II Dio – Porođaj