Drugi pol
Svjedoci smo da patrijarhalno društvo konstantno ženu tretira kao drugi pol, inferioran, nekreativan i pasivan. Utoliko više to postaje očigledno kada smo determinisani balkanskim vizurama. Da li je ljudska povijest kolektivni mit u kom se govori o ženama percipiranim kroz vizuru suprotnog pola? Patrijarhalno društvo ženu podredjuje muškarcu u svim političkim, kulturnim i društvenim segmentima. Religiozni tekstovi, psihološke studije i raznorazne publikacije uspostavljaju kanon koji je izrazito naklonjen muškoj superiornosti. Da li ženska anatomija, biološke i fiziološke karakteristike doprinose njenoj podredjenoj društvenoj poziciji? Živimo u falocentričnoj kulturi koja favorizuje dominaciju muškog pola. Samosvijest genijalnih žena, izražena u feminističkoj kritici, ženskom pismu i ginokritici dovodi do kopernikanskog obrta u sagledavanju žene. U apelu da žene moraju pisati Elen Siksu u svom eseju „Meduzin osmijeh“, ujedno manifestom navedenih disciplina, genijalno ukazuje na činjenicu da je falocentrizam potisnuo ženu. Žene stoga u djelo moraju da unese svoje tijelo – „da pišu sebe“, budući da tek kroz predstave o sopstvenom tijelu mogu da „poteknu nepregledni izvori nesvjesnog.“ Književnost je mogućnost pogodna za izražavanje subverzivnih misli i to omogućava ženi da okonča samocenzuru i nanovo otkrije „svoje kvalitete, svoje organe, svoje nepregledne tjelesne teritorije koje su bile zapečaćene.“ Proces je ovim otvoren…
