Književnost
Rano pobudjena literarna svijest, koju je inicirala moja delikatna znatiželja, obujmila me je literarnim erosom. Literatura, dar nadogradnje sopstvenog života. Privilegija uživanja u paralelnim svjetovima. Najsuptilnije utočište u trenucima zivotne tjeskobe, depresije, apatije, klonulosti, malodušnosti, melanholije… Lijek za zabrinutost, nedostatak smislenog, netolerancija na neizvjesnost, strah od neuspjeha. Nemoguće je iscrpsti sve benefite pisane riječi. Ona obogaćuje identitetski spektar, stimuliše u čovjeku njegovo osjećanje individualnosti, jedinstvenosti, izdvojenosti… Snižava pritisak i lučenje hormona stresa. Avantura čitanja, zanos fikcije, intenzivnije iskustvo od stvarnog života. Trajno ostaje u najintimnijoj nutrini našeg bića ono što se uznijelo nad svakodnevnicom sveopšte trivijalnosti i prosvijetlilo nas. Kako zaboraviti prvi bal Nataše Rostove ili pulsiranje damara Mitje Karamazovog, kako se nagnuti preko krajnjih granica svog bića kao Stiven Dedalus ili osjetiti ekstazu Artoa. Literatura je učinila svjesnom ono što je bila samo intuicija, predosjećaj, slutnja. Interakcija izmedju autora i djela, recipijenta i teksta nastavlja svoj put koji stremi ka novim spoznajama. Čitajući obogaćujemo svoj rečnik, nesvjesni svih benefita. Misli, nijanse, osjećaji, varijacije i percepcije time dobijaju mogućnost da budu izraženi. I možda ono najbitnije, zahvaljujući estetskim vrijednostima raskošno obogatiti moralnu ravan našeg bića.
Za mnom, čitaoče! Ko ti je rekao da na svijetu nema prave, vjerne, vječne ljubavi…Za mnom, moj čitaoče, i samo za mnom, i ja ću ti pokazati takvu ljubav!
Bulgakov
