„Ako planiraš da budeš bilo šta manje od onoga što si sposoban da budeš, vjerovatno ćeš biti nesrećan svakog preostalog dana svog života.“
Abraham Maslov„Dokle ćeš lenjivče ležati? Kad ćeš ustati od sna svoga? Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemaš, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, u tom će doći siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja, kao oružan čovjek.“
Stari Zavjet (Priče Solomonove)
Svjedoci smo, gotovo svakodnevno, koliko nam u bilo kom poduhvatu, fali energije, inicijative, volje, koliko smo pasivni, koliko skloni odlaganju većine obaveza. Strahovi od razočarenja i neuspjeha, konstantna odlaganja, ulagođenost u zonu komformizma, zanemarivanja obaveza, nedostatak dugoročne perspektive i manjak motivacije polako u nama produbljuju lijenost. Situacija postaje alarmantna kada lijenost postane navika, uvodeći nas neizbježno u stanje depresivnosti, očaja i pesimizma.
Veliki književnici, psiholozi, antropolozi, filozofi i državnici sa prostora Balkana, ali i sa drugih meridijana, su se posebno bavili fenomenom lijenosti kao jednim od bitnih osobina naroda sa ovih prostora ističući neupitno saznanje da naš narod, uprkos „urodjenoj veselosti“ posebno cijeni lijenost i pesimizam jer ga oslobađaju od odgovornosti. Zoran Đinđić je pisao: “Ako već unaprijed sumnjate u svoj uspjeh, neuspjeh će vam lakše pasti jer ste ga mudro predvidjeli.” Sa druge strane, svi smo svjedoci, kako neki ljudi kod nas pokušavaju gotovo na sve načine osporiti i obesmisliti bilo kakvu zdravu inicijativu, površnim nezadovoljstvom, učmalom lijenošću i pesimističkom retorikom, čime ne podstiču bilo kakvu pozitivnu akciju, niti kvalitetnu promjenu, već ih sasvim blokiraju. I to je gotovo konstanta koju ćemo čuti i od ranijih naraštaja, ili čitati u istorijskim udžbenicima. Veliki psiholog K. G. Jung je toliko puta ponovio: „Čovjek je čudovišno konzervativno biće i samo ga krupna nevolja može pokrenuti na aktivnost.“ A otac psihoanalize Sigmund Frojd je pisao da je zdrav isključivo onaj pojedinac koji je sposoban da voli i radi. A svaka lijenost trasira put mentalnom, a moguće i fizičkom razbolijevanju.
Lijenost, pored mentalnog iscrpljivanja, lako može dovesti do ozbiljnih bolesti, kroz pasivnost i statičnost izazvati gojaznost, dijabetes; neaktivnost i sjedenje u neprirodnom položaju dovode sve češće i do „trošenja“ kičmenog stuba, tj. spondiloze, takodje dolazi i do poremećaja rada žlijezda, ali i narušavanja naših odnosa sa drugima. Moram napomenuti da mi je oduvijek bilo jako zanimljivo kako je u hrišćanskoj religiji lijenost, odnosno iz nje proistekli očaj, na poslednjem mjestu u nizu smrtnih grehova, kao da predstavlja završni balans čovjekove samodestrukcije. Veliki islamski mislilac El – Gazali je prije gotovo jednog milenijuma pronicljivo uvidio ono što danas psihoterapeuti sve češće ističu, a to je da je lijenost „zarazna“ i da je veoma lako prihvatiti i prepustiti joj se.
Prvi korak u borbi protiv lijenosti je postavljanje konkretnog cilja i pronalazak motivacije. Ukoliko ostanemo pesimisti u svakoj nastupajućoj mogućnosti vidjećemo isključivo problem, ali dovoljno je samo malo motivacije, riješenosti i inicijative i u svakom nastupajućem problemu uvidjećemo mogućnost. Bitno je započeti i vjerovati, osvijestiti saznanje da preko noći ne možemo uploviti u odredište, pobijediti i iskorijeniti lijenost i pasivnost, ali itekako možemo promijeniti dotadašnji pravac. Onoga trenutka kada aktiviramo pokretački impuls u nama, kada iskoračimo iz kolotečine i učaurenosti naše lijenosti, kada zastanu naši izgovori, tada će se ukazati naši uspjesi. Svaka fizička aktivnost je poželjna u borbi sa lijenošću. Svaki napor kojim ćemo unijeti više kiseonika, sagorjeti dodatni broj kalorija, preusmjeriti svoje misli učiniće naš dan neuporedivo produktivnijim, i nas same zadovoljnijim. Takođe, svako ko istinski želi izaći iz zone komfora, pokrenuti se, mora to početi od danas, odložiti svako eventualno sjutra, sledeću nedelju, prvi u mjesecu ili nastupajući praznik, jer uvijek postoji sledeći dan, naredna nedelja ili sledeći praznik. Počnite odmah, sada, bez odlaganja i samozavaravanja…
Bljesak mudrosti iz djela „Pirke Avot“ („Učenje
otaca“) ozariće svaku našu borbu sa sopstvenom lijenošću:
„Ako neću ja sebi – ko će mi, i ako sam ja sam – šta sam, i ako ne sada – a kada?“
