„Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle.“
Ivo Andrić„Reci: „Utječem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije,i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!“
Časni Kur’an Sura Al-Falaq – Svitanje
Zavist je negativna emocija duboko usađena u našoj psihi. Veliki psiholozi, posebno psihoanalitičari, su gotovo nemilosrdno ustvrdili, a zatim nepobitno i dokazali, da dijete već u prvoj godini života počinje nesvjesno da osjeća zavist prema majci, želeći njenu ljubav, toplinu i pažnju isključivo za sebe. Kasnije se zavist transformiše postepeno u ljubomoru, najčešće usmjerenu prema bratu ili sestri. Čini se da ova negativna emocija, u religioznim kategorijama smatrana i jednom od najvećih grehova, nikada nije bila toliko učestalo izražena kao u sadašnjem društvu koje posebno vrednuje uspjeh, inteligenciju, moć, slavu, fizički izgled, materijalni status… Jedna od najvećih zabluda po pitanju zavisti je ukorijenjeno mišljenje da je zavist prvenstveno želja za posjedovanjem nečega što drugi ima.
Jedno od najvećih otkrića psihoanalize je zapravo definicija zavisti koju je svijetu darovala dječja psihoanalitičarka Melani Klajn koja je umnogome doprinijela razumijevanju ljudske psihe tvrdeći da zavidan čovjek pati kada vidi da neko drugi ima ono što on želi za sebe, „…zavidan čovjek vene zbog tuđeg užitka. Njega usrećuje bijeda drugih ljudi.“ Samim tim zavist predstavlja potrebu da se onaj koji ima liši onoga na čemu mu zavidimo, da se ponizi, na izvjestan način i povrijedi, obezvrijedi. Zavidna osoba želi oduzeti predmet svoje zavisti drugoj osobi bez obzira da li ga može prisvojiti.
Druga učestala zabluda je poistovjećenje zavisti i ljubomore. Dok osoba koja osjeća ljubomoru, a u čijoj je osnovi jaka nesigurnost, zapravo osjeća strah da je neko ne liši predmeta njene ljubavi, dotle zavidna osoba suštinski ne mora posjedovati željeni predmet, dovoljno je da ga oduzme drugoj osobi, kao da kaže: „Ako nemam ja, pa ne treba da imaju ni drugi.“ Jasno je da su za zavist potrebne dvije strane, a ljubomora mora podrazumijevati i treću.
Jedan od najblistavijih umova u civilizaciji, genijalni Leonardo da Vinči je pisao o nesaznajnosti duhovnog svijeta, u nama i oko nas, intuitivno naslućujući njegovu tajanstvenu dinamiku: „Čim se vrlina rodi, porađa ona i zavist sebi nasuprot, i prije bi tijelo bez sjenke bilo, negoli vrlina bez zavisti.“ U Svetom pismu stoji „Ne zavidi zlim ljudima niti želi da si s njima“, sveti Oci su pisali da su „zavist i gordost jednojajčani blizanci“, a zasigurno nije slučajno da se Časni Kur’an završava surama zaštitnicama koje zapravo govore o gašenju zavisti i traženju utočišta kod Milostivog Allaha „od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!“
U borbi sa zavišću, koju svi nesumnjivo posjedujemo, možda je najbitnije osvijestiti spoznaju da uvijek trošimo neuporedivo više energije i vremena u obesmišljavanju i uništavanju onih kojima zavidimo, nego u trudu i radu da ostvarimo ono što je predmet naše zavisti. Kao u svakoj borbi sa sobom, odnosno sa sopstvenim nedostacima i manama, tako i u borbi sa zavišću, jako je bitno truditi se da budemo bolji zapravo od sebe, da radimo na prevazilaženju sopstvenih nedostataka, a ne da naš fokus bude na borbi sa drugim, u želji da prestignemo drugoga. Bojno polje je u nama, protivnik naše mane i nedoslednosti, i samo boreći se sa sobom možemo nadilaziti sebe. Kako da očekujemo od drugih ono što smo dužni sami sebi? Drugi je tu, u krajnjoj liniji nebitan. Svaka je zavist sterilna, samorazarajuća i besmislena, u njoj i od nje ne dobijamo ništa korisno, ali je ipak veliki izazov, i najveće umijeće i samoprevazilaženje preobratiti je u njenu suprotnost, vrlinu zahvalnosti. Ako radeći na sebi uspijemo u jednom trenutku zavist prema osobi koja posjeduje ono što želimo preobratiti u zahvalnost, ta osoba će osjetiti potrebu da nam daruje ono na šta smo joj zahvalni, zapravo ono najbitnije što nam je falilo – inspiraciju, optimizam, kreativnost… Svaka nas zahvalnost čini emocionalno bogatim, a svaka zavist samo ogolijeva našu prazninu.
„Nosite zahvalnost kao ogrtač i nahraniće svaki kutak vašeg života.“
Rumi
