Počnimo kreirati izazove
Poslovni ritam i životni tempo današnjem čovjeku neumitno nameću osjećaje gubitka životnog zadovoljstva, depresivna raspoloženja, deficit energije i vitalnosti, neodređene osjećaje konstantnog strahovanja, negovještaje besperspektivnosti, nemoći i tjeskobe. Malodušnost, učmalost i klonulost duha gotovo da svakodnevno kreiraju naš životni disbalans. Osjećamo da su nam prijeko potrebni osjećaji smirenosti, spokojstva, povjerenja i nade. Na raznolike načine pokušavamo zatomiti nespokoje, pronaći, bar na trenutke, mogućnost ispunjenosti koju prožimaju nagovještaji blagorodne trajnosti. I tada, gotovo uvijek nesvjesno priznajemo da smo uspjeli dosegnuti mir i spokoj samo u trenucima nekih svakodnevnih rituala, koji obično kratko traju i gotovo da nemaju potencijal da sveobuhvatnije djeluju na ustaljeni ritam svakodnevnice, već se isključivo zadržavaju samo na onim trenucima koje smo im posvetili. I taj i takav mir ne dotiče našu ustalasanu nutrinu. Nekada je to jutarnje ispijanje kafe, gledanje neke serije, rijaliti programa ili kratkotrajne šetnje u šoping molu. Često možemo čuti da ljudi saopštavaju da su u tim ritualima uspjeli „isključiti mozak“ to jest na trenutke suspendovati ustaljeni misaoni tok. Možda se zapravo u ovom priznanju i krije suština problema. Ustaljeni, često naslijedjeni misaoni obrasci neumitno sužavaju i obesmišljavaju nove horizonte na putu ka samoostvarenju i uzrastanju.
Umjesto da pokušamo mijenjati učaurene kalupe promišljanja mi ih našim ritualima samo privremeno odlažemo, da bi se odmah po isteku ritualnih radnji zaodjenuli u uobičajene formate, najčešće sa još intezivniom istrajnošću u našim samozavaravanjima. Prvenstveno nam je potrebno da postanemo sumnjičavi prema sebi samima, našim misaonim obascima, naslijedjenim uvjerenjima, ustaljenim vrijednostima, „pozajmljenim“ iskustvima. Nije to, za početak, baš toliko veliki napor ali će nas zasigurno lišiti tjeskobnih navika i otvoriti naše zatomljene potencijale za nova iskustva. Obećavam vam da ćete, neizostavno, odmah osjetiti priliv inspiracije i nadahnuća. Za početak će sami taj talas inovacije kreirati autentičnije izazove u kojima ćete umjesto suspendovanja misaonih tokova – zapravo angažovati cjelokupni duhovni kapacitet. Pa umjesto rituala samotnih ispijanja kafe osjetiti istinsku interakciju sa drugim bićem, a umjesto iskustva mehaničke šetnje u šoping molu otvoriti svoja čula za mirise, boje, zvuke, vibracije prirode, šume ili rijeke koji će vas zasigurno oživjeti i prožeti dahom iskona, a umjesto preživljavanja trivijalnih sentimenata ispraznih serija osjetiti iskrenu emociju empatije za drugog. Drugi korak na ovom putu je naša spoznaja da ponovo u sebi moramo izgraditi povjerenje, u nas same, druge ljude, Boga, kosmičku pravdu ili činjenicu da je sve što živi povezano dubokim i neraskidivim vezama i da ta vibracija prožima naše postojanje. Sa dubokim povjerenjem postanimo baštinici Hristovog obećanja: „Mir vam ostavljam, mir Svoj dajem vam, ne dajem vam ga kao što svijet daje, neka se ne uzbuđuje srce vaše i neka se ne boji.“ Sjetimo se i Jungovog apela „Energija, pozitivna ili negativna nalazi se u čovjeku. Ne može iz čovjeka izaći ono čega tamo nema. Da bi smo mogli širiti mir moramo se najprije mira napuniti, da bi smo mogli širiti radost mora nam najprije srce biti radosno.“ Ma koliko nekada okolnosti i prilike izgledale zastrašujući složene, uvijek je sve na nama, promijenimo sebe i to će neumitno promijeniti mnoge oko nas. Otvorimo se i sa neupitnim povjerenjem počnimo kreirati izazove!
