Promjene

U životu je jako bitno osvijestiti potrebu za promjenom. Život svakog od nas, zasigurno pored pozitivnih segmenata obiluje i detaljima koje je potrebno promijeniti da bi uzrastali u punoći svih naših potencijala. Medjutim, ulagodjeni u zoni konformizam, često isuviše pasivni, spremni smo da površno percipiramo stvarnost i ispoljavamo nezadovoljstvo i, često neosnovani pesimizam – a sve to skupa ne podstiče našu inicijativu za promjenom, već je naprosto u samom startu blokira. Skloni smo da odmah ističemo sva životna ograničenja, naše urodjene mane, nepovoljne prilike, čak i konstelaciju zvijezda, i samim tim, to nas na jedan način abolira od odgovornosti da počnemo sa promjenama. Svi smo svjedoci toga osjećaja da u samom startu bilo kog poduhvata ili inicijative najradije pohrlimo pesimizmu i malodušnosti, jer će nam time neuspjeh lakše pasti, jer smo ga mudro predvidjeli. Uvijek se sjetim onog Jungovog zaključka da je „čovjek čudovišno konzervativno biće i da ga samo golema nevolja može pokrenuti na aktivnost i promjenu.“ Takodje, bliska ovom razmišljanju je i Frojdova konstatacija da su „prepreke one zastrašujuće stvari koje vidite kada skrenete pogled sa svog cilja.“ Bezmjeran je dijapazon svih prepreka i ograničenja koje ćemo svakodnevno uvidjati i iznalaziti kada nam se javi želja za promjenama na putu našeg uzrastanja i samoostvarenja. Ali, postepeno počinjemo shvatati da smo onakvi kakvi jesmo zato što takvi želimo da budemo. Da smo istinski željeli da postanemo iole drugačiji, onda bismo već sada bili u procesu preobražaja. I, vjerovatno je to taj trenutak kada posle samospoznaje da je odgovornost za naš napredak prvenstveno na nama, a ne na okolnostima, prilikama ili urodjenim ograničenjima, dolazi do toga da mi istinski donosimo odluku za promjenom u svom životu i bezuslovno prihvatamo našu odgovornost za nju.

Sjećam se riječi Entonija Robinsa koji nam poručuje :“Mi ne možemo upravljati vjetrom, kišom ili drugim vremenskim nepogodama. Ali možemo da podesimo jedra tako da plovimo u željenom smjeru.“ Posle naše iskrene odluke da zakoračimo na taj put promjene dogodiće se istinski čudo, samo providjenje! Uslijediće niz stvari koje se drugačije nikada ne bi ni desile. Cijeli niz dogadjaja slijedi zbog iskrene odluke, okrećujući u našu korist najrazličitije neprimjetne slučajnosti, isto takve susrete ili materijalnu pomoć, o kojima nijesmo ni sanjali.
Kako bi rekao veliki Gete „Započnimo. Odvažnost u sebi nisu mudrost i moć!“ Sve je na nama, potencijal je bezmjeran kao i mogućnost da stvorimo nešto što će nas superiorno nadilaziti i suštinski oplemeniti.
