Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja, sve je ništa. Schopenhauer – II Dio

I Dio – „Riječi su lijek duši koja pati” Eshil

Francuski nobelovac Alber Kami, pružio je zapanjujuće detaljan i prodoran odgovor na mnoga  pitanja u svom remek djelu, romanu Kuga. Genijalno opisujući epidemiju kuge, Kami opisuje sve one psihološke fenomene koji prate pojavu i razvoj infektivne bolesti. Uvijek je katastrofa  kolektivna: “Normalan osećaj individua koje trpe bol odvajanja od svojih najdražih postaje zajedničko osjećanje koje svi zajedno podnose i najveća nevolja tokom dugog perioda pred ljudima postaje otudjenost.”

Kami opisuje kako plemenite, empatične emocije  postepeno opadaju u vrijeme kuge: osjećaj izolacije, straha i  ugroženosti polako bude ono animalno, instinktivno u čovjeku. Psiholozi ostaju i danas duboko fascinirani Kamijevim opisivanjima  “grozničavih ushićenja ljudi” običnih ljudi, koji u velikom strahu i iščekivanju na sve načine pokušavaju da se bore protiv osećaja izolacije, podsvjesno žudeći za utjehom zajedništva, tako što se kinđure, besciljno šetaju po bulevarima, ignorišući nastupajuću bolest provode vrijeme u restoranima, zahvaćeni “grozničavom željom za životom koja buja u srcu usred svake velike nevolje”. U Kamijevim opisima možemo lako prepoznati aktuelna ponašanja za vrijeme Corona virusa, od prvobitnog ignorisanja bolesti, preko primanja sukobljenih poruka o stepenu rizika koja vode ka krajnostima u ponašanju (patološke kupovine) pa do aktivacije svojevrsne psihologije preživljavanja. Izolacija, strah, blizina eventualne smrti i neizvjesnost, postepeno, sve intenzivnije utiču na ljudsku podsvijest, pa Kami ispisuje ono antologijsko: „Kuga je svima otela mogućnost ljubavi, pa i moć prijateljstva. Jer ljubav zahtijeva nešto i od budućnosti, a nama su ostali samo trenuci.“

Ostaju obavezujuće Kamijeve riječi koje apeluju na ljude da nikada, ni pod kakvim uslovima ne gube ljudsku dimenziju humanosti. Požrtvovanje, solidarnost, a iznad svega disciplina predstavljaju najsigurniji putokaz u nastupajućem vremenu. I, naravno, iznad svega vjera, jer je Gospod obećao onima koji budu vjerovali:
“Evo, ja ću im donijeti zdravlje i ozdravljenje, i iscijeliću ih i pokazati im obilje mira i istine.”
Treba se ponovo podsjetiti onoga premudrog:
„Majka Priroda ne otkriva svoje tajne odjednom i svima“.
Kako virus dodje, tako i ode, podjednako naglo i nepredvidivo kako je i izbio, “otpuzavši nazad u svoju opskurnu jazbinu odakle je krišom ispuzao.” (Kami)
Epidemiolozi su pisali da je bolest izgleda odlazila kao što je i došla. Da se bolest sama iscrpla ili povukla, pošto je postigla sve svoje ciljeve..“Kao što na jednom bukne epidemija uvijek, bez ikakve najave ili logike počne da jenjava…za trenutak sam pomislio kako je variola uzela na  sebe novo ruho, čim smo je pobijedili ona se pretvorila u nešto drugo…“ riječi su  Dr. Kenigsmarka (Erland Josephson) iz famozne 1972. god. i epidemije variola vere čije iskustvo sa karantinom ostaje duboko pohranjeno u podsvijesti te, ali i budućih generacija kroz genijalno filmsko ostvarenje Gorana Markovića.