Zdravlje nije sve, ali bez zdravlja, sve je ništa. Schopenhauer – III Dio

I Dio – „Teška vremena stvaraju jake ljude“, nepoznati autor

I sama najava virusa korone mnogostruko utiče na ljudsku psihu, ljudi postaju skloni katastrofiziranju i nizanju najcrnjih mogućih scenarija. Često se može čuti kako ljudi kažu „ako sam spreman na najgori mogući scenario, onda sam spreman na sve…“ Ljudska psiha ide ovom logikom da bi, bar na ovaj način povratila osjećaj kontrole. Olako se zaboravljaju biblijske poruke da je duh najjače oružje.
U Starom Zavjetu piše „Ako kloneš u nevolji skratiće ti se sila.“ i „Veselo je srce dobar lijek, a klonuo duh suši kosti.“ Odavno je zapisano da je „Bolje upaliti i najmanju svijeću, nego cijeli život proklinjati mrak.“ Sve je ovo dovoljan razlog i podsticaj da se preuzmu razumne mjere predostrožnosti, da se pokaže solidarnost i empatija i da se preuzme odgovornost. Nužno je uvijek voditi računa o sopstvenim kapacitetima, provjeriti sa samin sobom kako se  doživljavaju ekstremne situacije i registrovati svoje emocionalne reakcije bijesa, otpora, straha, slutnje; time se uspostavlja emocionalna distanca od traumatskih osjećanja…

Sve ovo je utoliko više obavezujuće ukoliko uvijek imamo u vidu, da smo pored samoodgovornosti, odgovorni i za živote mnogih drugih ljudi. Solidarnost je ključni faktor u svim kriznim situacijama.  A, izolacija ne mora biti nešto nužno negativno, jer je to jedinstvena prilika da bolje upoznamo osjećanja samoće i usamljenosti. Jako je korisno poslušati ono što je otac psihoanalize, dubinske psihologije, Frojd još davno definisao, a to je da je krajnje korisno izbjegavati konzumiranje informacija o bilo kojoj  bolesti epidemijskog karaktera neposredno nakon budjenja i neposredno prije odlaska na spavanje, jer smo tada emocionalno mnogo podložniji da zapanemo u neželjena stanja našeg raspoloženja.

Često treba sebe podsjetiti da je život mnogo kompleksniji od razmišljanja i diskusije o virusima i da je njegova neizvjesnost, njegova slojevitost, i borba sa svakim strahom, zebnjom i slutnjom njegova najsuperiornija dimenzija. Vjera, nada i ljubav su u stanju superiorno nadilaziti svaku instinktivno iniciranu opojnost zebnje i neizbježnost najcrnje slutnje.

Hristos u Novom Zavjetu iscjeljuje ljude govoreći „Po vjeri tvojoj neka ti bude“. Vjera označava povjerenje uma i srca u Božju milost, i potpuno oslanjanje na Božju silu. Vjera predstavlja svjesno, razumno povjerenje, utemeljeno na dokazima. Ne predstavlja lakoumnost i lakovjernost koje žele eksperimentisati sa Božanskom energiom.
U Časniom Kur’an stoji zapisano: „Pomozite sebi strpljenjem i namazom.“  (Bekare, 45.)
Pridržavanje svih propisa o borbi sa  korona virusom, neumoljiva istrajnost i odlučnost u disciplini, uz molitvu i duhovna nastojanja, zasigurno dovode do toga da se pobijedi bolest. Stečena iskustva će poslužiti kao neiscrpni i obavezujući nauk i podstrek za buduća usavršavanja i ispitivanja. Jer, kako je genijalno završio svoje remek djelo nobelovac Kami:
„On je znao ono sto ova vesela rulja nije znala, a što se u knjigama moze naci: da bacil kuge nikada ne umire i nikad ne nestaje, da može desetinama godina da spava, u nameštaju i rublju, da strpljivo čeka po sobama, podrumima, sanducima, maramicama i starim hartijama, i da će, može biti, doći dan, kad će, na nesreću ljudi i njima na pouku, kuga ponovo probuditi svoje pacove i poslati ih da uginu u nekom srećnom gradu.“